Prevencija

Mnogi se roditelji pitaju kada, kako i koje riječi njihovo dijete treba izgovoriti. To se ne odnosi samo na riječi, nego i na aktivnosti koje dijete treba u određenoj dobi učiniti. Da bi mnogi, ne samo roditelji bili bolje upoznati s govorno – jezičnim razvojem, tj. aktivnostima koje prate govor i jezik, iznosimo vam cijeli niz karakteristika prema kojima možete usporediti svoje dijete. Naime, tijekom govorno-jezičnog razvoja počinjemo uočavati “pogrešan” izgovor, “zapinjanje” u govoru ili “gutanje” riječi te govor tada postaje vrlo nerazumljiv. U članku pročitajte kako se kod vašeg djeteta trebaju razvijati govorno – jezične sposobnosti, što je dopušteno u određenoj dobi, a što više nije. Tako ćemo početi s izgovorom, tj. znat ćemo kada treba nastupiti “prva riječ”, rečenica i aktivnosti koje su popratne uz govor i jezik.

Od rođenja do 2 godine

• dijete treba poticati da proizvodi samoglasnike, tj. da proizvodi konsonante i vokale te da ih spaja; tako dobivamo “m” i “a” – “ma”; “t” i “a” – “ta”;”p” i “a” – “pa”
• treba poticati pokušaje uspostavljanja kontakta očima koji je povezan s govorom te treba poticati oponašanje vokalizacije koristeći se različitim uzorcima i emfrazama (npr. povisimo ton glasa da indiciramo pitanje
• treba oponašati smijeh djeteta i facijalnu ekspresiju (izraze lica)
• treba učiti svoje dijete da oponaša akcije uključujući pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da dajemo poljupce
• govoriti djetetu kada ga kupamo, hranimo i odijevamo što radimo, kamo ćemo ići, što ćemo raditi kada dođemo na to mjesto i koga i što ćemo vidjeti
• prepoznavati boje
• prebrojiti neke predmete
• treba se koristiti gestama kao da mašemo “pa – pa”
• treba poticati onomatopeje kao npr. izgovoriti “vau – vau” i pokazati sliku psa, “mijau” i pokazati sliku mačke, tj. raditi na audiovizualnoj percepciji (glas – oko)
• poticati pokušaj komunikacije
• treba puno čitati djetetu jer ponekad samo čitanje jednostavno opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici) tako da te slike prate pisane riječi, treba izabrati knjige koje su pune boja sa što većim slikama te koje nemaju previše detalja. Treba pitati dijete “Što je ovo?” te ga poticati da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Od 2 do 4 godine

• trebamo se koristiti “dobrim govorom” koji je čist i razgovijetan jer tako služimo djetetu kao mode
• treba ponoviti to što je vaše dijete reklo, tako da ono shvati da ga se razumjelo, paziti na ono što je dijete izgovorilo, npr. “Želiš li sok?”, “Imam soka.”, “Želiš li sok od jabuke?”, “Imam soka od jabuke?”
• koristiti “baby talk” samo onda kada treba prenijeti poruku da se nešto radi i ako je riječ popraćena riječju za odrasle, npr. “Mi ćemo sada večerati. Želiš li i ti papati?”
• napraviti malu bilježnicu s poznatim i najdražim riječima i popratiti ih izrezanim slikama te ih grupirati u kategorije kao što su stvari koje se odnose na jelo, neke aktivnosti, životinje
• treba se malo i šaliti, tj. biti kreativan i npr. zalijepiti sliku psa i ispod zalijepiti kotač bicikla te pitati što ne valja sa slikom, može li se popraviti, treba prebrojiti predmete ili bića vidljive na slici
• treba pomoći djetetu da razumije i da može pitati, treba se igrati igre “da” i “ne” te pitati dijete “Jesi li ti dječak?”, “Jesi li ti Marko?”, “Mogu li svinje letjeti?”, treba poticati dijete da stvara svoja pitanja pokušavajući vas prevariti
• pitati dijete pitanja koja zahtijevaju izbor, npr. “Želiš li jabuku ili breskvu?”, “Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?”
• treba proširivati vokabular djeteta, što uključuje i imenovanje dijelova tijela te prepoznavanje što se radi s određenim dijelom, npr. “To je moj nos. Njime mogu mirisati cvijeće, kolače, kokice i sapun.”
• pjevati jednostavne pjesmice i recitirati ih tako da se osvijesti ritam i uzorak govora
• treba naučiti svoje dijete da počne smještati poznate stvari u kategorije, tada dijete treba izdvojiti neku stvar i reći njezin naziv i kako se upotrebljava, npr. “To je moja lopta. Ja njome igram nogomet.”
• treba pokazivati fotografije poznatih ljudi i mjesta te ih opisivati

Od 4 do 6 godine

• kada vaše dijete počinje razgovor (konverzaciju), posvetite mu punu pozornost
• treba paziti da imate pažnju djeteta i prije nego što progovorite
• treba poticati sve pokušaje da se govori, pokažite da razumijete riječ ili frazu
• treba zastati poslije govora jer tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju
• treba proširivati vokabular, predstaviti novu riječ te ponuditi njezino objašnjenje ili je upotrijebiti u kontekstu koji je lakše razumljiv
• treba razgovarati o vremenskim i prostornim odnosima: prvi, srednji, zadnji, lijevo, desno te o opozicijama: gore – dolje, upaljeno – ugašeno.
• treba poraditi na oblikovanju i objašnjavanju kategorija, prepoznati predmete koji ne pripadaju grupi sličnih kategorija, npr. cipela ne pripada kategoriji jabuka jer se ne može jesti, nije okrugla i nije voće, time djetetu objašnjavamo dvije suprotnosti pa ono može reći zašto ne pripadaju istoj kategoriji
• treba pomoći djetetu da prati dvije ili tri naredbe, npr. “Idi u sobu i donesi mi svoju knjigu.”
• treba poticati dijete da samo daje naredbe i slijediti ih, npr. tako da vam ono objašnjava kako se gradi toranj od lego kockica
• treba se igrati obitelji objašnjavajući uloge u obitelji s pretvaranjem da ste vi dijete, razgovarati o stanovanju, kući, o sobama i njihovoj namjeni
• televizija ponekad može biti korisna, tj. dok dijete gleda televiziju treba ga navesti da pokuša pogoditi što bi se sljedeće moglo dogoditi, razgovarati o likovima u filmu, seriji, jesu li sretni ili tužni, tražiti da vam prepriča što se dogodilo, možete čak i odglumiti cijelu scenu te izmisliti drugačiji kraj
• treba iskoristiti dnevne aktivnosti, npr. u kuhinji dijete treba poticati da imenuje stvari kojima se tu i tada koristimo te to činiti i u drugim prostorijama, treba diskutirati o jelu u tanjuru, boji, okusu, otkuda hrana dolazi, je li zdrava, što dijete voli jesti, a što ne voli, tko će pospremiti npr. stol nakon jela, poticati i aktivnosti, npr. prostrti stol, staviti salvete i pritom prepoznati, npr. “To je moja salveta.”, “To je tatina, a to mamina.”
• kada se odlazi u kupnju, treba se prodiskutirati o tome što će se kupiti, što će se napraviti s tim, koliko nam čega treba, razgovarati s djetetom o veličini nečega (malo – veliko), obliku (dugo, okruglo, četvrtasto) i o težini (teško – lagano).