Moguće poteškoće
Ako uočite da Vaše dijete:
- u dobi od 12 mj. “brblja” (proizvodi glasove, vokalizira) vrlo rijetko i malo “brbljanje” je atipično (rabi glasove koji ne pripadaju govornom sustavu njegove okoline, nema kombinacija konsonant – vokal)
- nema imitacija i onomatopeja (oponašanje osoba i zvukova iz prirode)
- ne pokazuje interes za komunikaciju, ne uživa u njoj, ne poziva vas u igru
- ne traži vašu pomoć čak niti kada je za njega opasno da neku radnju izvede samostalno
- izbjegava ili vrlo oskudno koristi kontakt očima
- ne pokazuje prstom (u dobi od godinu dana i nadalje)
- kasni pojava riječi sa značenjem (nema je ni nakon 15 mj.)
- dijete u dobi od 2 god. u svom ekspresivnom rječniku nema barem 50 riječi
- u dobi od 2 godine ne razumije jednostavne jezične upute
- ne odaziva se na svoje ime (ili u tome nije sustavno)
- osamljuje se i ne sudjeluje u igri s vršnjacima (posebice u igrama koje zahtjevaju upotrebu jezika)
- ne može se sjetiti riječi pri imenovanju predmeta
- u dobi od 4 godine i nadalje rečenica je vrlo kratka i agramatična – neslaganje riječi u rodu, broju i padežu
- nerado ili uopće ne ulazi u interakcije i komunikacijske situacije
- ne razumije ono što mu govorite
- govori malo, nerazumljivo (nepravilno izgovara glasove), agramatično i s naporom
- ima “hrapav” i promukao glas dulje vrijeme (promuklost ili dysphonia)
- pristuna je netečnost u govoru (zamuckivanje, ponavljanja i sl.)
- “teže” usvaja vještine čitanja i pisanja u odnosu na svoje vršnjake
- pokazuje teškoće u čitanju, pisanju i računanju te u učenju
- radi li se o djeci s rizikom za postojanje komunikacijskih poremećaja (djeca s neurorazvojnim rizikom)
- Nepravilan izgovor glasova (artikulacijski poremećaji, dyslalie) npr. S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ, Đ, L, LJ, R, T, D, K, G
- Jezične teškoće (leksičke dyslalie): usporeni razvoj govora, zaostao razvoj govora, nedovoljno razvijen govor i nerazvijen govor ili alalia; govor na granici dislalije i nedovoljno razvijenog govora, posebne jezične teškoće – PJT, disfazija – dysphasia)
- Dvojezičnost
- Teškoće čitanja, pisanja i računanja (dyslexia, dysgraphia i dyscalculia)
- Teškoće učenja
- Smetnje pažnje, koncentracije i hiperaktivnost (ADD, ADHD)
- Nefluentan govor (poremećaj ritma i tempa govora: mucanje – balbuties, brzopletost – batharismus, usporen tempo govora – bradilalija, “skandirajući govor” )
- Teškoće govora nastale uslijed lezija središnjeg živčanog sustava: cerebrovaskularni inzult i trauma (aphasia)
- Teškoće govora kod osoba s cerebralnom paralizom (dysarthria)
- Teškoće govora kod osoba s oštećenjem sluha (nagluhost i gluhoća)
- Teškoće govora kod osoba s mentalnom retardacijom
Nedovoljno razvijen govor, mucanje, teškoće čitanja, pisanja ili izgovora često stvaraju nedoumicu o tome kada potražiti pomoć
Već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati svoje dijete jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi. U glasovnoj igri dijete vrlo često dolazi i do naprednijih riječi kombinacijom slogova “mamama” ili “tatata”, što roditelji često protumače kao “gle, rekao/la je mama/tata!”. Ta je prva riječ važna jer se često naziva i prva progovorena riječ, ali samo ako je sa značenjem.
Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja.
U dobi od 21 mjesec treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike te riječima tražiti jesti i piti. Kad dijete postane sposobno izgovarati veći broj riječi s određenim značenjem, počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezivati tako da označavaju određeni smisao (“mama, daj!”, “mama, vode!”…). Tako se dijete počinje služiti jednostavnom rečenicom koja u početku nije potpuna, ali je dovoljno jasna i za okolinu razumljiva.